Upornost nam je neophodna za preživljavanje i podrazumeva toleranciju na frustraciju. Izdržati dovoljno dugo, do pobede. Nastaviti ka cilju i pored toga što ga nema na vidiku i pored poteškoća, zastoja i nezadovoljstva.

„Nikada, nikada, nikada ne odustajte!“ je rečenica koju je Vinston Čerčil izgovorio u govoru koji je održao u školi koju je pohađao kao dečak. Ona je deo njegove poruke o neustrašivosti i neodustajanju čak i onda kada svima ostalima izgleda da je kraj, o nepredavanju strahu i bolu i beskompromisnom verovanju u ono što za ostale izgleda kao čudo.

Često je citirana u različitim kontekstima, a koristi se i kao jedna od metafora u realitetnoj terapiji.

Koje su poruke sadržane u ovoj rečenici i šta je ono što je čini privlačnom onima koji je koriste? U kojim situacijama je upućujemo sebi ili drugima? Da li je poruka o neodustajanju univerzalna i da li treba da je koristimo uvek, u svim situacijama i za sve ciljeve, ili samo u određenim kontekstima? Koja je uloga konteksta?

Frustracija je nezadovoljstvo i nesigurnost koje osećamo kada smo neuspešni u rešavanju problema. Često je neodvojiva od učenja i imamo priliku da je osetimo nakon svakog neuspešnog pokušaja. Zato je i jedan od glavnih razloga zbog kojih odustajemo.

Upornost i frustracija

Neodustajanje u afirmativnoj formi znači upornost. Upornost nam je neophodna za preživljavanje i podrazumeva toleranciju na frustraciju. Izdržati dovoljno dugo, do pobede. Nastaviti ka cilju i pored toga što ga nema na vidiku i pored poteškoća, zastoja i nezadovoljstva.

Učenje i usvajanje novih veština je proces. Postizanje svesnosti i uvida takođe. Učimo da hodamo, da držimo olovku, da pišemo, da procenjujemo i da pravimo izbore. Taj proces nije uvek prijatan, ponekad zahteva dosta vremena i stpljenja da ovladamo nekom veštinom, usvojimo određeno znanje i postignemo cilj. Isto važi i za sazrevanje. Uspeh i sazrevanje se ne događaju preko noći, već kroz protok vremena i posvećeno bavljenje materijom.

Frustracija je nezadovoljstvo i nesigurnost koje osećamo kada smo neuspešni u rešavanju problema. Često je neodvojiva od učenja i imamo priliku da je osetimo nakon svakog neuspešnog pokušaja. Zato je i jedan od glavnih razloga zbog kojih odustajemo. Tražimo zadovoljstvo i sigurnost na drugoj strani. Frustracija može da bude jaka i na granici izdržljivosti, i zato je u pomenutom citatu upornost naglašena tri puta jednom istom rečju koja je apsolutna i isključiva – nikada.

Ni pod kojim uslovima, ni zbog kakvih razloga

Nikada je reč koja je isključiva i koja podrazumeva – ni pod kojim uslovima, ni zbog kakvih razloga. Nikada. Ne ostavlja nimalo prostora za odustajanje, ne vidi opravdanja i razloge. Dela koja su doživljena kao herojska opevana su porukama o upornosti i neodustajanju.

Nadljudski napori su ipak ljudski, jer ih čine ljudi koji uspeju da urade i postignu nešto neočekivano i neverovatno. To je mnogo više od teškog. Borba stvara heroje.

Herojstvo često podrazumeva nadljudske napore koji se završavaju uspehom. Herojstva čine ljudi koji se svojim karakteristikama upadljivo izdvajaju od ostalih, u toj meri da se njihovi napori doživljavaju kao nadljudski. A nadljudski napori su ipak ljudski, jer ih čine ljudi koji uspeju da urade i postignu nešto neočekivano i neverovatno. To je mnogo više od teškog. Borba stvara heroje, jedna je od poruka koju možemo da iščitamo iz ovog citata.

Neodustajanje i odustajanje – apsolutne ili relativne vrednosti?

U različitim kontekstima neodustajanje je naglašeno kao način i put da ostvarimo svoje ciljeve. U skladu sa tim, na odustajanje se gleda kao na slabost i unapred priznati poraz. Da li je to baš tako? Šta se dešava kada uporno ne odustajemo od loše veze, lošeg posla, loših ljudi i loših navika? Da li možda postoje situacije kada je odustajanje mudrost, čuvar našeg zdravlja i put ka cilju? Da li su možda neodustajanje i odustajanje relativne kategorije i zavise od konteksta?

Poruka, njen kontekst i geštalt terapija

Prema teoriji polja koja je jedan od osnovnih koncepata geštalt terapije, ljudi i događaji su neodvojiv deo polja u kome postoje i zajedno formiraju jednu celinu. Polje je celina u kome su svi njegovi delovi međusobno povezani i utiču jedni na druge.

Šta se dešava kada uporno ne odustajemo od loše veze, lošeg posla, loših ljudi i loših navika? Da li možda postoje situacije kada je odustajanje mudrost, čuvar našeg zdravlja i put ka cilju?

Tako je i koncept neodustajanja, iskazan u rečenici „Nikada, nikada, nikada ne odustajte“ neodvojiv od konteksta u kojem je izgovoren. Kontekst u kome ga upotrebljavamo je veoma važan. Jednako važan kao i sama poruka. Poruka i kontekst u kome se nalazi formiraju jedinstvenu celinu koja je mnogo više od prostog zbira njenih delova. Prema teoriji geštalt terapije ta celina ima svoj kvalitet – vlastiti, novi, jedinstveni kvalitet i nije prosti zbir „poruka plus kontekst“.

Ukoliko ne vodimo računa o kontekstu i na neodustajanju insistiramo po svaku cenu, rizikujemo da dobitak bude nesrazmeran u odnosu na gubitak. Rizikujemo da pobedu pretvorimo u poraz. Zato je kontekst važan.

U našem rečniku postoji i izraz „izvađeno iz konteksta“ ili „istrgnuto iz konteksta“, kada želimo da naglasimo značajnu promenu značenja i najčešće pogrešno tumačenje nečega kada se upotrebljava odvojeno od konteksta kome pripada.

Ukoliko ne vodimo računa o kontekstu i na neodustajanju insistiramo po svaku cenu, rizikujemo da dobitak bude nesrazmeran u odnosu na gubitak. Rizikujemo da pobedu pretvorimo u poraz. Zato je kontekst važan.

U pomenutoj poruci, upornost i neodustajanje su naglašeni ponavljanjem jedne od najisključivijih reči – nikada. Ni po koju cenu. Da li? Od kojih ciljeva ne odustajemo ni po koju cenu, a kada je vreme za promenu cilja? Kako prepoznati taj trenutak? Ko šalje ovu poruku i kome? U kakvoj su relaciji? Kakav je ton poruke – podržavajući ili zapovedan? Ovo su neka od pitanja koja mogu da nam pomognu da postanemo svesni konteksta.

Poruke o neodustajanju, kao što je „Nikada, nikada, nikada ne odustajte“ za neke od nas mogu da zvuče nadahnjujuće, a neki od nas mogu da ih dožive kao gubitak slobode izbora. One mogu da budu moćan huk podrške kojom napinjemo svoja jedra kada zakaže podrška okoline ili da budu poruke sa kojima se opterećujemo da istrajemo u nečemu što ne želimo. To je individualno je za svakog od nas i povezano sa kontekstom kome pripadamo. Naše je da budemo svesni. Sebe, svojih potreba i svoje okoline. Za početak.