Šta je psihoterapija?

Kada razmišljamo da potražimo stručnu pomoć u vezi onoga što nas muči, ili kada nam lekar ili prijatelj predloži psihoterapiju kao jednu od opcija da pomognemo sebi, važno je da znamo šta je psihoterapija. Psihoterapija je razgovor između dve osobe, psihoterapeuta, i klijenta koji se zbog određenog problema obraća psihoterapeutu. Psihoterapija se konceptualno razlikuje od razgovora sa bliskom osobom. Ono što je zajedničko psihoterapiji i razgovoru između ljudi koji su bliski je poverenje, slušanje, podrška, razumevanje, prihvatanje. Ono što psihoterapiju razlikuje od razgovora sa bliskim ljudima je njena struktura.

Definicija psihoterapije

Na pitanje šta je psihoterapija literatura daje sledeći odgovor: psihoterapija je „zajednički naziv za niz tehnika i procedura koje verbalnom interakcijom između terapeuta i pacijenata nastoje ukloniti poremećaje u doživljavanju i ponašanju, menjati neke osobine ličnosti koje interferiraju sa zadovoljavajućom adaptacijom na okolinu, ili podsticati pozitivni razvoj ličnosti“.
– „Psihologijski rječnik“, Zagreb, 1992.

Psihoterapija: korektivno emocionalno iskustvo

U praksi se često dešava da iz različitih razloga ne razgovaramo o svojim problemima sa nama bliskim ljudima, ili procenjujemo da nemamo takve ljude. Ili smo jednostavno takvi, ne pričamo o onome kroz šta prolazimo. Upravo zato je psihoterapija značajna kao koncept, jer samo iskustvo istinskog kontakta sa drugom osobom je lekovito. Kao klijenti, imamo priliku da budemo ono što jesmo, da glasno kažemo ono što osećamo i mislimo, a da ne budemo odbačeni zbog toga. Zato se sama psihoterapijska relacija smatra jednim od osnovnih lekovitih faktora. Na taj način topla i profesionalna relacija u psihoterapiji postaje korektivno emocionalno iskustvo.

Psihoterapeut je edukovan da pažljivo sluša klijenta, i da ga istovremeno vodi kroz proces psihoterapije. U psihoterapijskoj situaciji klijent je u prilici da izrazi i doživi svoja osećanja, da ih imenuje i osvesti. Cilj psihoterapije je da pomogne klijentu da on pomogne samom sebi, umesto da mu psihoterapeut daje savete, ukazuje šta treba da radi ili pronalazi brza praktična rešenja. Na ovaj način klijent je u prilici da razvije i preuzme odgovornost za vlastito ponašanje i izbore.

Psihoterapija naglašava važnost razvojnih kapaciteta osobe i podstiče njenu sposobnost da uspostavi bliske odnose sa drugim ljudima.

„Želim“ i „Ne želim“ umesto „Mora“ i „Treba“

Klijent je u prilici da istraži sva „mora“ i „treba“ koje je pokupio ili koja su mu bila nametnuta tokom odrastanja. „Mora“ i „treba“ koja je bio prinuđen da poštuje, a koja bi možda odbacio kada bi imao mogućnost izbora. Sa pozicije odrasle osobe koja ima pravo na vlastiti izbor može da odabere da „mora“ i „treba“ zameni sa „želim“ i „ne želim“. Na ovaj način klijent sam bira i postavlja svoje kriterijume življenja i tako preuzima odgovornost za sebe.