U svakodnevici, izloženi smo audio-vizuelnim porukama kako treba da se osećamo, šta treba da radimo i kako treba da provedemo novogodišnje praznike. Sadržaj poruka nam sugeriše da treba da budemo nasmejani, veseli, i u radosnom iščekivanju. Da izgledamo lepo i da budemo u društvu lepih ljudi koji su naši prijatelji, sa kojima se dobro provodimo. Te poruke ponekad ne korespondiraju sa životnom situacijom u kojoj se nalazimo.

Na novogodišnjim čestitkama praznici su predstavljeni kao ušuškano mesto. Sneg, pahulje, zvezdano nebo, dragi ljudi, nasmejana deca na sankama, tragovi u snegu, kočije, zvona, praporci, snežni pejsaž, kućice sa lepim fasadama, osvetljeni prozori, vatra u kaminu. Trenuci intime i tihe sreće. Iščekivanje lepog. Skromnost bogata bojama i osećajima. Atmosfera ljubavi, pripadnosti i prihvatanja. Dovoljno smo dobri takvi kakvi jesmo, prihvaćeni smo i voljeni.

U svakodnevici, izloženi smo audio-vizuelnim porukama kako treba da se osećamo, šta treba da radimo i kako treba da provedemo novogodišnje praznike. Sadržaj poruka nam sugeriše da treba da budemo nasmejani, veseli, i u radosnom iščekivanju. Da izgledamo lepo i da budemo u društvu lepih ljudi koji su naši prijatelji, sa kojima se dobro provodimo. Te poruke ponekad ne korespondiraju sa životnom situacijom u kojoj se nalazimo. Ako se osećamo usamljeno, velika je verovatnoća da ćemo imati osećaj da nešto nije u redu sa nama, jer se ne uklapamo u propisani model raspoloženja i ponašanja.

Mi imamo kapacitet da određujemo i biramo svoje ponašanje. Na taj način preuzimamo odgovornost za sebe, za to kako se ponašamo i kako se osećamo.

Usamljenost

Usamljenost može da bude teskobno iskustvo. Ljudi je najčešće opisuju kao osećaj da su potpuno sami na ovom svetu, da nemaju svoje mesto u njemu i ljude kojima pripadaju. Kao da žive u balonu za hodanje na vodi, izolovani u nekom vlastitom vakuumu. Ljudi su tu, svet je oko njih, ono što im je potrebno postoji, ali oni ga nemaju. Kao i u balonu za hodanje na vodi, kontakt sa okolinom je izuzetno ograničen i sveden je na minimum podražaja.

Prema geštalt terapiji, svoje potrebe možemo da zadovoljimo jedino u kontaktu sa okolinom. Zato je usamljenost teskobno iskustvo. To je stanje kontinuirano nezadovoljene potrebe za kontaktom. Kontaktom sa sobom i kontaktom sa drugim ljudima.

Usamljenost je naš osećaj koji drugima nije uvek vidljiv na prvi pogled. Mi ne moramo da budemo sami u datom prostoru i vremenu da bi se osećali usamljeno. Mnogi usamljeni ljudi su često okruženi drugim ljudima. Možemo da budemo deo različitih okupljanja i da imamo široka poznanstva. Možemo da budemo i organizatori raznovrsnih aktivnosti koje za cilj imaju saradnju i druženje, a da naš osećaj usamljenosti ostane nepromenjen. Ponekad, sama okupljanja mogu da izazovu ili pojačaju osećaj usamljenosti, jer šalju poruku zajedništva, zabave i dobrog osećaja okupljenih, a to je upravo ono što nedostaje ljudima koji se osećaju usamljeno. Zato je usamljenost česta tema za vreme novogodišnjih praznika, kada se naglašava okupljanje, druženje i dobar provod.

Usamljenost i novogodišnji praznici

Ako smo usamljeni, u vreme novogodišnjih praznika možemo se osećati još usamljenije. Jer svi ti naglašeni pozivi na okupljanje i radost podsećaju nas upravo na ono čega nemamo – pripadnost, okupljanje i radost zbog okupljanja. Nemamo svoje ljude i mesto kome pripadamo, gde smo voljeni, prihvaćeni i ušuškani. Ukoliko studiramo ili radimo, gubimo čak i rutinu svakodnevice koja nam je često jedina prilika da negde pripadamo. Tokom neradnih dana ostajemo uskraćeni i za konktakte sa kolegama. Na taj način novogodišnji praznici postaju prinudni odmor koji moramo da trpimo, na koji nikada ne bi išli i koji bi najradije proslavljali radno.

Za početak, možemo da krenemo od sebe. Ko smo mi, gde se nalazimo i šta radimo. Kako izgleda naše okruženje i ko su ljudi oko nas. Kako provodimo svoje vreme, kako nam izgleda dan, čime ga ispunjavamo. Kako ti sadržaji utiču na nas, da li nas čine srećnima? Da li bismo nešto promenili u našoj svakodnevici? Da li bismo probali nešto novo? Šta bi to moglo da bude?

Nova godina i novi početak

S druge strane, mi imamo kapacitet da određujemo i biramo svoje ponašanje. Na taj način preuzimamo odgovornost za sebe, za to kako se ponašamo i kako se osećamo. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti osećaj usamljenosti ili usamljenost za vreme novogodišnjih praznika, može da bude naš prvi korak ka postizanju neke nove svesnosti o sebi i svojim potrebama. Ta svesnost bi mogla da nam pokaže put ka nekim novim odlukama i promenama koje su nam potrebne.

Za početak, možemo da krenemo od sebe. Ko smo mi, gde se nalazimo i šta radimo. Kako izgleda naše okruženje i ko su ljudi oko nas. Kako provodimo svoje vreme, kako nam izgleda dan, čime ga ispunjavamo. Kako ti sadržaji utiču na nas, da li nas čine srećnima? Da li bismo nešto promenili u našoj svakodnevici? Da li bismo probali nešto novo? Šta bi to moglo da bude? Možemo da istražimo i naše okruženje. Kako izgleda naše okruženje? Kako se osećamo u njemu? Da li bismo nešto možda promenili u našem okruženju? Ko su ljudi oko nas? Kakve relacije gradimo sa njima? Kakve relacije sa ljudima su nam potrebne? Šta možemo da uradimo da gradimo relacije kakve su nam potrebne? Da li želimo da proširimo krug ljudi koje poznajemo? Kako možemo da upoznamo nove ljude?

Šta je ono što bismo mogli da uradimo već danas?